Intervju s Kemalom Ademovićem, Prvim zamjenikom Predsjednika Naroda i Pravde:

Schmidtove izjave o državnoj imovini ne uvažavaju Ustav i presude Ustavnog suda BiH

Gospodine Ademoviću, visoki predstavnik Christian Schmidt prošle je sedmice ponovo aktuelizirao pitanje državne imovine. Čini se da nikada nije bio eksplicitniji, što govori da se pitanje uskoro može naći na stolu odlučivanja. Dio njegovih izjava se može okarakterizirati itekako spornim, jer čini se da u fokus nije stavio Ustav i presude Ustavnog suda BiH već teze koje smo ranije mogli čuti od Dodika, ali i predstavnika HDZ-a i HNS-a?

Pomno pratimo dešavanja u vezi sa državnom imovinom i ne ustručavamo se reagirati oštro jer je pitanje od kojeg zavisi cjelovitost i suverenitet ove zemlje. I nismo se oglašavali kada su u pitanju samo napadi na državnu imovinu u RS, već i u Federaciji BiH, pa i na upitne stavove najviših međunarodnih čelnika. Prije izvjesnog vremena javno smo reagirali prema OHR-u povodom donošenja neustavnih zakona RS-a, propitujući dosljednost i kontinuitet ranijih stavova OHR-a. Nakon toga je sazvana hitna sjednica Vijeća za implementaciju mira (PIC-a) i visoki predstavnik se odlučio za suspenziju zakona do konačne odluke Ustavnog suda BiH, što je bila djelimično adekvatna reakcija. Međutim, zadnje izjave visokog predstavnika ponovo otvaraju naše sumnje da se želi nametnuti loše rješenje pod plaštom kompromisa. Mi jesmo za dogovor, ali nismo za štetan kompromis koji je suprotan Ustavu i presudama Ustavnog suda naše države.

Šta znače riječi visokog predstavnika „da državni zakon o imovini ne znači da u njemu mora pisati da državi pripada sve već da mora pisati da to i to ima država, da te i te stvari idu entitetima, Brčkom, ove druge idu kantonima ili općinama?“ To je u suprotnosti sa presudama Ustavnog suda BiH na koje se OHR oslanjao i pozivao prilikom iznošenja svojih ranijih stavova. Bila je i prije nekoliko sedmica još jedna vrlo osjetljiva Schmidtova izjava koja je prošla nezapaženo, a to je da pitanje državne imovine nije riješeno Dejtonskim sporazumom. Čini mi se da špekulacije koje su se pojavile nakon zabrane negiranja genocida od strane bivšeg visokog predstavnika Inzka, da će „Bošnjaci dobiti zabranu negiranja genocida, Hrvati izborni zakon, a Srbi državnu imovinu“ polahko postaju politička teza koja se mora javno propitati i pokopati. Uz sve, Schmidtovi stavovi ne korespondiraju sa stavovima drugih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, te je bosanskohercegovačka javnost s pravom zbunjena i zabrinuta.

Mislite na nedavno iznesene stavove Ambasade SAD-a u BiH da je Bosna i Hercegovina vlasnik svoje imovine?

Tako je. Schmidt mora pojasniti i ispraviti tu koliziju između njegovih stavova i iznesenih stavova najutjecajnijeg dijela međunarodne zajednice. Prije desetak dana Ambasada SAD-a u BiH jasno je poručila da je Bosna i Hercegovina vlasnik svoje imovine, da je to pitanje riješeno Dejtonskim ustavom koji je nedvosmislen, citirajući Ustav BiH da Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država – a prema međunarodnom pravu i ustavnom načelu kontinuiteta, Bosna i Hercegovina je vlasnik sve državne imovine. Ambasada je podsjetila i da su takvo ustavno uređenje prihvatila oba entiteta prihvatanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, te da to nije pitanje nadležnosti, već vlasništva nad imovinom. Zahvaljujem se Visokom predstavniku na trudu da eksperti pripreme prijedlog zakonskog rješenja, ali ga napominjem da svaki zakon mora prvenstveno biti usklađen s Ustavom i presudama Ustavnog suda. Za iskren dogovor i kvalitetno rješenje jesmo, za otimanje države nismo.

Ono što bi bilo uputno za visokog predstavnika da uradi jeste da se pobrine da se ne vrši nezakonito preknjižavanje državne imovine, što je po priznanju resornog ministra iz bh. entiteta Republika Srpska već gotova stvar kada su u pitanju šume. Prema Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je visoki predstavnik Schmidt dodatno pojačao izmjenama i dopunama koje su uključile odluke Ustavnog suda BiH (pa i one U4/21 o šumama), svi akti raspolaganja su ništavni, ali se preknjižavanje ipak dešava. Potrebna je nova odluka OHR-a koja će osigurati da se državna imovina u procesu premjera i ažuriranja evidencija ne smije dirati, te da svaka zloupotreba podrazumijeva krivično djelo sa drastičnim kaznenim mjerama. Mehanizam utvrđivanja odgovornosti je neophodan u kontekstu zaustavljanja te nezakonite prakse koja uzrokuje nesagledivu štetu. To očekujemo od visokog predstavnika.

Koalicija Trojka s partnerima, nakon Vijeća ministara, formirala je i Vladu Federacije BiH, čime je i zvanično postala vlast i preuzela odgovornost za upravljanje glavnim polugama države u narednom mandatu. Koliko je Narod i Pravda spremna za promjenu uloge, za prelazak iz opozicije u vlast, i šta to novu vlast odlikuje u odnosu na prethodnu?

Na nižim nivoima već imamo to iskustvo prelaska iz opozicije u vlast i pokazali smo da se institucijama i preduzećima može upravljati puno bolje. Kritikovali smo ono što je loše, ukazujući na krupne greške koje su naši prethodnici pravili. Odlazeća vlast nije slušala kritike, niti naše niti one koje su im upućivali građani. Od nove koalicije očekujem da pomno sluša i prihvati svaku argumentiranu kritiku. U Kantonu Sarajevo je komunikacija i interakcija sa građanima umnogome poboljšana. Greške su normalne, posebno ako se puno radi, ali je važno da se ne čine svjesno i da nisu konstanta. Brže će se ispravljati i bit će ih manje ako se argumenti javnosti budu slušali i uvažavali. Druga odlika nove vlasti jeste rad na bazi programa. Na državnom nivou rad će se vidjeti kroz ispunjavanje prioriteta na evropskom putu, i neki su koraci tu već napravljeni, što je ohrabrujuće. Kada je riječ o Federaciji, dosta smo vremena utrošili na pripremu detaljnih programa, njihov sažetak premijer Nikšić je iznio u svom ekspozeu. Očekujem da se tog pravca držimo. Kada je riječ o Kantonu Sarajevo, kao prvi primjer u BiH da se politika može znatno drukčije voditi, očekujem da nastavi sa započetim reformama i da se dobra praksa prenese i u sve druge kantone. Dakle, očekujem potpuno drukčiju političku kulturu na svim nivoima, a nju će u dobroj mjeri pokazati i naš odnos prema korupciji, kao i kadrovska politika, gdje očekujem da će stranke koalicije ponuditi svoje najbolje kadrove za izvršavanje onoga na šta smo se obavezali.

Optužbe opozicije prema novoj vlasti za izdaju države, za servilnost strancima, ali upravo i za neprincipijelnost kod imenovanja kadrova itd. su svakodnevne. Kako na njih odgovarate?

Narod i Pravda je do sada kroz imenovanja ministara na svim nivoima pokazala političku ozbiljnost pri izboru kadrova, vjerujem da možemo istrajati na tom standardu i prilikom imenovanja na druge pozicije i resore za čije će upravljanje Narod i Pravda preuzeti odgovornost. U skladu sa svojim nadležnostima, insistirat ću na tome. A kada govorim o novoj političkoj kulturi, mislim i na vokabular koji politika koristi u javnom prostoru. Mi ne možemo istim jezikom odgovarati na svakodnevne optužbe i spinove iako imamo brojne argumente da neke stvari koje su učinili naši prethodnici možemo smatrati izdajom državnih i nacionalnih interesa. Odnos Federacije spram državne imovine bio je vrlo upitan, spomenuo sam da smo na to ukazivali kada nije niko. Uloga donedavno vladajuće politike u slučaju revizije presude po tužbi BiH protiv Srbije za genocid također je bio u najmanju ruku čudan i apsolutno neprihvatljiv. Zatim, tu je i potpisano legitimno predstavljanje u Mostarskom sporazumu. A danas slušamo optužbe da će koalicija Trojke s partnerima izdati nešto od strane onih koji su stvari iz svojih optužbi već sami uradili. Zbog toga bi se krupnih riječi i optužbi u dnevnopolitičke svrhe itekako trebali suzdržati. Politički procesi koji teku u Bosni u proteklih skoro 150 godina izuzetno su zahtjevni, a ovi u posljednjih 30 posebno. Neke greške danas skupo plaćamo, ali ne morališemo i ne diskreditujemo one koji su u teškim historijskim momentima donosili odluke kompromisno pod prinudnim okolnostima. Sigurno je da su neka rješenja morala biti bolja, neke granice prihvatljivog za državnost BiH su se pregazile. Ali neka se time bave historičari i analitičari, a ne dnevna politika. Na nama je da iz toga izvučemo pouke, da smo oprezni kod kompromisa i dogovora, da neke dostignute standarde sačuvamo, da ljestvicu ne spuštamo niže, i gdje god možemo da pravimo iskorake.

U kontekstu optužbi za izdaju, opozicija se uglavnom referiše na Schmidtove intervencije kod imenovanja nove Vlade Federacije BiH. Može li se Schmidtova intervencija smatrati trajnom ili je riječ o jednokratnoj odluci, samo za potrebe formiranja nove Vlade?

Ona se prije svega može smatrati deblokadom Federacije BiH, što je suštinski važno nakon izuzetno lošeg tehničkog mandata prošle Vlade, koji su obilježile različite afere, tromost, propali projekti itd. I na taj proces gledam tako, prvi korak je bila deblokada, a od idućeg ciklusa, ukoliko sami kroz Parlament FBiH ne nađemo bolje rješenje u godini dana, za šta nam trebaju ruke i vlasti i opozicije, imamo trajno rješenje. Deblokada je mogla biti urađena i na lakši način, ali se bivša vlast očito nije željela lahko odreći pozicija. Kada je Schmidt donio odluku tada sam rekao da blokade institucija nikada građanima nisu donijele ništa dobro i da ih koriste oni koji žele sačuvati svoje pozicije ne gledajući štetu koju prave i posljedice koje izazivaju. Rješenje nije idealno, ali mogu biti u određenoj mjeri zadovoljan da je, pored deblokade Federacije, visoki predstavnik dao prednost građanskom konceptu i demokratski izabranoj većini nauštrb daljih etničkih podjela. Imamo priliku da u godini pred nama sami donesemo bolje rješenje i pokažemo da smo sposobni i samostalni. Sada je suština da nova Federalna Vlada pokaže bolji, zdraviji koncept, koji će ovu zemlju povući naprijed. Na tome ćemo insistirati i posvećeno nadzirati procese.

Imamo tu još jedno važno pitanje. Opozicija, a često se posljednjih decenija ona smjenjivala, uvijek politički „jaše“ na pitanju izbornog zakona, govoreći uglavnom šta ne želi. Vrijeme je da precizira šta želi i da rješenje stavi na sto. Stavovi Naroda i Pravde su jasni, prijedlozi su davno pripremljeni i više puta su iznošeni u javnost. Očekujemo da i ostali javno iznesu svoje prijedloge i da zajednički dođemo da najboljeg rješenja.

Kanton Sarajevo je i kroz zakonsku regulativu i kroz uspostavljanje posebnih institucija i tijela napravio značajan iskorak u borbi protiv korupcije, što je čak i u međunarodnim izvještajima prepoznato kao dobra praksa ne samo u Bosni i Hercegovini već i u cijelom regionu. Uz to, uvedeni su programi i mjere u brojnim segmentima, poput brige o porodici i natalitetu, djeci i mladima, boračkoj populaciji, razvoju saobraćajne infrastrukture itd. Šta od Kantona Sarajevo možemo očekivati u ovom mandatu?

Kroz donošenje novog Budžeta za 2023. godinu Kanton Sarajevo je i sa novom postavkom u Skupštini i Vladi umnogome uspio sačuvati dostignute standarde, a to je bilo važno, djelima pokazati da mjere nisu preduzimane za potrebe predizborne kampanje već da su reforme naše trajno opredjeljenje. Naši su ministri i zastupnici već započeli nekoliko značajnih procesa koji su reformski. Ove godine očekujemo usvajanje zakona o dualnom obrazovanju, koji podrazumijeva adekvatnu plaćenu praksu učenicima tokom školovanja i njihovo pravovremeno osposobljavanje za rad. Te duge pauze između završetka školovanja i pronalaska prvog posla moramo prekinuti, to je prijeko potrebno za ostanak i adekvatno zbrinjavanje novih generacija u našoj zemlji. Konačno se uspostavlja i prvi Centar za poduzetništva Kantona Sarajevo, također od velikog značaja za stvaranje nove preduzetničke generacije. Očekujemo i ubrzano uspostavljanje Ureda za Srebrenicu, u skladu sa Zakonom o Srebrenici koji smo donijeli, od kojeg očekujemo mnogo u djelu pomoći projektima povratnika u tom dijelu Podrinja.

Očekujem da neke dobre prakse iz Kantona Sarajevo zažive i na nivou Federacije, poput uvećanih i ujednačenih porodiljskih naknada. Značajno povećanje proizvodnje domaće hrane nam je jedan od primarnih ciljeva, o tome smo govorili i u kampanji, i iz tog razloga željeli smo preuzeti resor poljoprivrede i imenovati eksperta sa dugogodišnjim rukovodećim iskustvom u toj oblasti.

Na nedavnoj sjednici Vijeća ministara donesen je set važnih zakona, tačnije nacrta koji moraju proći kroz parlamentarnu proceduru. Neki kažu da je to rezultat političke trgovine, drugi da je riječ o kompromisu koji je neminovan za stabilizaciju prilika u zemlji. Je li to naznaka da je aktuelna koalicija ozbiljna na svom evropskom putu?

Nakon višegodišnje neučinkovitosti Vijeća ministara, usvajanje seta zakona mora se pozdraviti. Dužnost političara je da postignu dogovor, a da istovremeno ne naprave štetu državi i građanima već da donesu korist. Ohrabruje donošenje nacrta zakona o vanjskim poslovima koji nikada nismo imali, zatim zakona o izmjenama Zakona o VSTV-u koji je jedan od dokumenata preciziran u 14 prioriteta koji su pred nas postavljeni na evropskom putu, zatim odluke o nabavci opreme za Oružane snage BiH, neki dokumenti koji idu u prilog razvoju drvne industrije u BiH itd. Posebno je važno ispuniti uvjete za članstvo u EU, učiniti što je do nas i vjerovati da će tada postojati politička volja da tamo budemo primljeni. Koalicija se upravo okupila oko tog evropskog puta, on nikome nije bio sporan. Dakle usuglašen je zajednički interes. Sada se djelima mora pokazati da su pružene ruke bile iskrene.

Pozicija dopredsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH donijela Vam je novi djelokrug rada i nove odgovornosti. Kako ocjenjujete rad ovog doma u periodu otkako ste preuzeli tu dužnost, iz medijskih objava mogli smo zaključiti da je period bio dinamičan?

Jeste, protekli period je generalno dinamičan i u kontekstu unutrašnje i vanjske politike. BiH se silom prilika vratila u fokus međunarodne politike i to je prilika koju želimo iskoristiti, a ona zahtijeva dosta rada i opreza zbog brzine procesa. Pored sjednica Kolegija i Doma koje se do sada održavaju bez nekog zastoja, imali smo veliki broj sastanaka sa ljudima iz međunarodne zajednice, s ambasadorima u BiH, predstavnicima Evropske unije i NATO-a, premijerima susjednih država. Pored jačanja institucionalne međunarodne saradnje, nastojimo biti prisutni na svakom pedlju naše zemlje. Između ostalog, imali smo zvaničnu posjetu kasarni naših Oružanih snaga „Kozara“ u Banjoj Luci, a zajedno s ministrom vanjskih poslova BiH Konakovićem posjetio sam Brčko Distrikt BiH, gdje smo imali konstruktivan sastanak sa gradonačelnikom i zvaničnicima Brčko Distrikta BiH. Nastojimo saslušati sve nagomilane probleme i učiniti sve što možemo da ih u skladu sa nadležnostima zajednički rješavamo. Usvajanjem uvećanog Budžeta BiH za ovu godinu napravili smo novi korak u pravcu jačanja državnih institucija jer se suočavamo s odlivom kadrova sa državnog nivoa usljed niskih plata. Pokrenuo sam nekoliko važnih inicijativa. Odnose se između ostalog na procjene rizika i sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma kroz donošenje novog zakona, te unapređenje parlamentarnog rada i uloge parlamentarnih radnih tijela, komisija, koje sada pravovremeno moraju održavati sjednice i svoja mišljenja o aktima na dnevnom redu pet dana unaprijed dostavljati Domu. Njihova uloga u zakonodavnom procesu je izuzetno važna. Blokada koja je trajala donijela je određen zastoj u procesima i radu i razvoju institucija, nastojimo da korak po korak procese otkočimo a institucije jačamo.

Spomenuli smo da BiH na evropskom putu počinje praviti korake koji su se dugo čekali. Proteklih nekoliko dana bili ste u Luksemburgu, na Proljetnom zasjedanju Skupštine NATO-a. Kakva je sudbina BiH na NATO putu?

Da, Delegacija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, čiji sam član uz kolege Marinu Pendeš i Obrena Petrovića, prisustvovala je na Proljetnom zasjedanju Skupštine NATO-a. Na dnevnom redu bili su brojni sastanci radnih tijela, bila je to prilika da se iz prve ruke, pored krupnih dešavanja u svijetu, informiramo i o aktuelnostima koje se direktno i indirektno odnose i na Bosnu i Hercegovinu. Međunarodni sekretarijat Skupštine NATO-a podržava Delegaciju PSBiH u PS NATO-u. Prepoznati smo kao pouzdan partner i zbog toga će pružiti podršku svim pozitivnim aktivnostima. Regionalna saradnja na ovom polju daje rezultate, kroz PS NATO ta je saradnja omogućena i u tome imamo podršku svih članica NATO-a. Sve to daje mogućnost za dijalog, bolje razumijevanje i izradu platforme za regionalnu saradnju i intenziviranu parlamentarnu diplomatiju.
Pitanje puta Bosne i Hercegovine ka NATO-u se previše koristi u dnevno-političke svrhe, prikupljaju se politički poeni na negiranju ili afirmiranju tog puta. Put Bosne i Hercegovine ka NATO-u je jasan i zakonom preciziran, a Zakon kaže da će Parlament, Vijeće ministara, Predsjedništvo i svi subjekti odbrane BiH provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a. A svi zvaničnici moraju se držati ustavnih i zakonskih obaveza. Istina, neki to rade sa manje a neki sa više volje. Što manje politikantstva, a što više rada i poštivanja zakonskih obaveza ubrzat će naš NATO put. Realno sagledavanje i promocija svih pozitivnih aspekata pristupanju NATO-u može odobrovoljiti i one koji sada na taj proces zbog različitih iskustava, trauma ili predrasuda ne gledaju blagonaklono.

Za kraj, želim spomenuti važnost jučerašnjeg dana, 22. maja, godišnjicu prijema Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije. UN su najveća svjetska organizacija država, koja je nastala nakon poraza nacizma i fašizma u Drugom svjetskom ratu, s ciljem sprječavanja budućih ratova. Iako se naša očekivanja da će protekli rat u BiH biti zaustavljen nisu ostvarila, važnost prijema naše države u Ujedinjene nacije i međunarodno priznanje naše jednakopravnosti sa s ostalim državama svijeta je nemjeriv.

Intervju priredila: PR služba Naroda i Pravde