Kraj SDA-ove političke trgovine državom, odbranjeno nacionalno blago Bosne i Hercegovine

Imenovanje novih članova Komisije za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine, uz vraćanje stranih članova i ukidanje veta, predstavlja ispravljanje katastrofalne greške iz 2016. godine za koju je direktno odgovoran Bakir Izetbegović.

Vraćanje stranih članova i ukidanje veta predstavlja direktno poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika i formirana. Slovo Dejtonskog mirovnog sporazuma, na koje se toliko često pozivaju u entitetu RS, jasno propisuju da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika ima pet članova, od kojih su dva iz Federacije BiH, jedan iz Republike srpske i dva strana člana. Također, propisano je da su za donošenje odluka potrebna četiri glasa što znači da nikakav veto nije predviđen. Istovremeno, i možda najvažnije, Komisiji se sa istaknutim domaćim i respektabilnim stranim članovima, vraća neophodan stručni kvalitet umjesto dosadašnjeg stranačko-tajkunskog odnosa prema kulturno-historijskom naslijeđu kao najvrednijim resursom BiH.

Nažalost, 2016. godine Bakir Izetbegović je pristao da se imenuje saziv Komisije u kojem nije bilo stranih članova i koji je omogućio članu Komisije iz Republike Srpske da blokira sve odluke. U ovom periodu članovi Komisije za čije imenovanje je odgovoran Bakir Izetbegović proglašenjem „historijskog urbanog krajolika Sarajeva“ u potpunosti su zaustavili sve procese u srcu Sarajeva. Tako je članica iz RS-a blokirala podizanje spomenika u strogom centru Sarajeva, kao što je, između ostalih, spomenik bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću. To je za posljedicu imalo da se u Sarajevu nije mogao pomjeriti niti jedan jedini kamen bez odobrenja članice iz Banja Luke kao i da danas na ključnim urbanističkim planovima u Sarajevu radi potkapacitirana firma iz Banja Luke. Istovremeno, Komisija za čije je imenovanje odgovoran Izetbegović nikada nije proglasila „historijski urbani krajolik Banja Luke“.

Dodatno, Komisija u kojem je bio Faruk Kapidžić pristala je da se iz odrednice „nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine“ u potpunosti izbriše država i da se usvoji formulacija „nacionalni spomenici“ što je ostavilo prostora negiranju kulturne baštine Bosne i Hercegovine kao zajedničkog dobra svih njenih stanovnika.

Ova odluka nije usmjerena protiv bilo koga u Bosni i Hercegovini. Komisija, koja je formirana Dejtonskim sporazumom, donijela je niz odluka kojim su zaštićeni ključni spomenici svih naroda u Bosni i Hercegovini. Također, za samo provođenje odluka Komisije nadležna su entitetska ministarstva pa je sasvim jasno da nikakvi interesi Srba ili Republike Srpske ne mogu biti ugroženi. Ugroženi mogu biti isključivo tajkunski interesi pojedinaca i grupacija iz RS-a koji su imali namjeru na nacionalnim spomenicima, i to srpskog naroda, podizati hotele i druge objekte. Kako se ne radi o pitanju iz domena vanjske politike Narodna skupština Republike Srpske ne može odlučivati po ovome pitanju pa je zahtjev članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović u potpunosti neutemeljen. Cvijanović i njen kabinet su bili uključeni u cijeli proces shodno ustavnim i zakonskim propisima što je podrazumijevalo i učešće u radu radne grupe za pripremu nove odluke o Komisiji za nacionalne spomenike BiH.

Važno je napomenuti da Izetbegović nikada nije objasnio svoje motive da 2016. godine pristane na odluku koja je suprotna Dejtonskom mirovnom sporazumu i državnim interesima Bosne i Hercegovine. Vraćanjem stranaca osigurava se nezavisnost i objektivnost Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, jačaju se ključne državne institucije i vraćamo se u okvire Dejtonskog mirovnog sporazuma. Mukotrpan proces još jednom potvrđuje da su za ispravljanje katastrofalnih odluka za koje je odgovoran Bakir Izetbegović, potrebne godine sistematičnog i predanog rada. Taj rad nije uvijek vidljiv u medijima, ali rezultira jačanjem institucija koje koriste svim građanima.