Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković otvoreno o svojoj ratnoj prošlosti

“Mi smo u agresiji na našu domovinu bili spremni dati svoje živote.
U mojoj vojnoj knjižici stoji 4 godine i 22 dana staža u Armiji RBiH.
Od prvog dana do opšte demobilizacije. Sa 17,5 godina ušao u rov i izašao sa 21,5. 18-i rođendan dočekao u Kecu na Debelom brdu i moj komandir Reuf mi dao okvir svijetleće municije da ispucam, tačno u ponoć, 3.9.1992. Debelo brdo, Jevrejsko, Zlatište, Nišička visoravan, Igman u to teško ljeto 1993. i još dosta terena.

Stotine neprospavanih noći pod otvorenim nebom. Na Nišićima u decembru na -25, 42 dana terena. 

Na taj sam teren na Nišiće otišao odmah nakon povratka sa dvomjesečne turneje iz Italije sa KK Bosnom. Kroz granate smo se vratili u svoje Sarajevo, kroz tunel i nakon nekoliko noći sam otišao na teren. 

Još sam jednom kraće izlazio sa mladom reprezentacijom i opet se vratio u svoj grad. 

Dva puta sam se vraćao, nije mi palo napamet da ostanem vani.
Vraćao se na prve linije odbrane. Na tim prvim linijama odbrane obično u rovu nas trojica nismo imali 60 godina zajedno. Obično 57-58, kako god nas rasporede, trojica.

Danas i mene predsjednik SDA proziva da “trgujem karakterom rata.” K’o biva mi bi za vlast i na to pristali.

Da je meni bilo do vlasti, ja bih zažmirio na ove tajkune, lopove i nesposobnjakoviće koji uništavaju svaku poru sistema koji se krvavom i teškom borbom odbranio od agresora. I bio bi dio vlasti, samo što ne bi mogao mirno spavat’ i ne bi mogao mirno kroz svoju čaršiju u koju sam se dva puta vraćao kroz granate, da je branim. 

Na trenutak sam se ponadao da će danas na press konferenciji izaći i posamarati ove tajkune čiji kriminal svaki dan dokazujemo, ove direktore koji su im to dozvolili, da će poslati poruku da nema mjesta u najjačoj stranci u Bošnjaka za Hubijare, Budnje, Babiće, Alispahiće i ostale koji se zapravo kriju iza karaktera rata. 

Slučajno ili ne, mislim da nemaju ni dan staža u Armiji RBiH ovi nabrojani.
Kao ni veliki dio rukovodećeg kadra u bivšoj stranci.Najčešće se sjetimo Zvizdića i Čampare, a ima i drugih.

Šta zapravo vama znači karakter rata?

Pusta sela povratnička kroz manji entitet, Bošnjaci bez prava na Bosanski jezik, katastrofalan procenat zaposlenih u mjestima gdje vladaju HDZ i SNSD, u Srebrenici načelnik koji negira genocid, generali proganjani sistemski za ratne zločine koje nisu počinili, šehidska i djeca palih boraca na birou dok se zapošljavaju stranački glasni aktivisti, 4 godine bez metra autoputa, a ovaj koji hoćete da gradite zaobilazi u širokom luku Goražde i Sandžak, daćete kažete jedan krak. 

Turci ga finansiraju, vi ne smijete da kažete IDE KROZ SANDŽAK!
Klirinski nam dug pojela i popila Vlada Federacije, umjesto izgradnje brze ceste kroz Lašvansku dolinu. Puno toga ima, predug je post. Nemamo mi problem sa karakterom rata, agresiju na našu zemlju ne može osporiti niko. 

Vi imate problem sa karakterom mira, jer ova zemlja nije branjena za Budnje, Hubijare, Babiće, Alispahiće i ostale sitne i krupne varalice.
Nije branjena da se odreknemo Banja Luke, Srebrenice, Doboja, Širokog, Livna. 

Nije branjena da nam svaki dan mladost odlazi jer ne vidi perspektivu u partijama osvojenoj zemlji. Karakter rata mi vidimo isto, karakter mira ne vidimo, ni slično. Znam, pred kongres je, ne talasaj unutar stranke, sve su to potencijalni delegati čiji se glas pika. Pa će poslije kongresa ne talasaj, lokalni su izbori, bitno je jedinstvo. Pa opet izbori, pa opet kongres. 

Takav karakter mira ubija želju za životom u ovoj zemlji, ili budi svaki atom snage za novu borbu.  Mi smo ti bivši predsjedniče ovi drugi.
Svaki atom za borbu.” 

Originalni status možete pronaći ovdje.