Kemal Ademović: U programe novih koalicija uvrstiti mehanizme za zaštitu države

Gospodine Ademoviću, izbori su završeni. Iako se glasovi još uvijek broje i čeka se na zvanične rezultate, koji su Vaši prvi utisci? Može li kroz neke nove političke snage i odnose doći do suštinskih promjena u Bosni i Hercegovini?

Rezultati izbora – iako je izborni proces u velikoj mjeri kompromitovan i lažiran – ostavljaju mogućnost da dođe do promjena i suštinskih reformi u našoj zemlji. Ukoliko bude postojala dobra volja i svijest kod političkih aktera da su pred ovom zemljom veliki izazovi, i politički, i ekonomski, i socijalni, onda može doći do zdravog dogovora baziranog na principima i jasnom programu, koji su temelj svake reforme.

Kada je riječ o Narodu i Pravdi, mi smo u odnosu na Opće izbore 2018. godine zabilježili rast. Imamo zastupnike u svim skupštinama kantona za koje smo se kandidirali, a broj zastupnika u Federalnom i Državnom parlamentu nam se utrostručio. Ohrabrujuće je da je koncept Trojke u Sarajevu, čiji smo možda i glavni nosilac, dobio većinsku podršku birača u KS. Dakle, takva programska, reformska politika je prepoznata od strane građana. Taj koncept je dao dobre rezultate i vidljivu korist, zato ga je važno zadržati i proširiti na sve nivoe vlasti. Narod i Pravda je i riječima i djelom pokazala da je to njeno istinsko opredjeljenje. Svi kompromisi na uštrb principa i programa, a zarad pozicija, neće donijeti dobro ni državi ni ljudima. Strankama možda hoće, ali samo kratkoročno. Bez suštinskih reformi, nagomilani problemi koje već gledamo samo će se povećavati i doći pred vrata politike. I neće ih se moći ignorirati.

Kažete da je izborni proces kompromitiran. Centralna izborna komisija (CIK) je o tome javno govorila. U RS-u se glasovi za predsjednika RS ponovo broje, a prema evidentiranim zloupotrebama ni Federacija BiH nije bila pošteđena krupnih malverzacija. Schmidtove izmjene Izbornog zakona BiH očito nisu uspjele donijeti adekvatnu kontrolu izbornog procesa?

Ako predsjednik CIK-a javno kaže da su birački odbori ponovo podbacili i kompromitirali izborni proces, da su se ponovo desile izborne krađe, da je na izbornim mjestima dolazilo do pogrešno pakovanog izbornog materijala, pogrešnog popunjavanja obrazaca, da su kandidati na pojedinim biračkim mjestima imali više glasova nego njihove stranke, i ako CIK donosi odluke o ponovnom prebrojavanju glasova za skoro sve nivoe vlasti na velikom broju biračkih mjesta – izbori su kompromitirani toliko da ih treba ponoviti. Potrebno je, ne ponovo prebrojavati glasove nakon 10 dana od glasanja i višestrukog preturanja vreća sa glasačkim listićima, već ponoviti cijeli proces. Inače, čemu služe ovakvi izbori, kakva je korist od lažne evidencije o biračkoj volji građana?!

Nekih malih pomaka u nadzoru nad regularnošću izbornog procesa je bilo, ali suštinski Schmidtove izmjene nisu spriječile sistemske krađe. Izborni proces je ostao manjkav, a nečasni ljudi ne libe se ničega i svaku priliku koriste da ostanu na vlasti. Jedan od problema je svakako i Centralni birački spisak, koji je prenapuhan, na kojem se nalaze ljudi koji su davno umrli i oni koji su davno odselili iz BiH, a nisu odjavili prebivalište. Na tom spisku ima puno više ljudi s pravom glasa nego što uopće živi u Bosni i Hercegovini. Vidimo da se nedopustivo dugo broje glasovi. Zabilježen je i unutarstranački izborni inženjering – dodavanjem glasova jednom kandidatu a umanjivanjem glasova drugih s iste liste prilikom brojanja, što CIK smatra drugorazrednim pitanjem i ne bavi se time, iako je riječ o prekrajanju volje birača. Dakle, tehničko unapređenje izbornog procesa od strane OHR-a nije ni približno dostatno, taj proces čeka na istinsku reformu.

O budućim koalicijama se u javnosti već uveliko priča, počeli su i prvi, preliminarni razgovori lidera stranaka. Sa kim će Narod i Pravda ići u koaliciju, a sa kim neće?

Slijedom onoga što sam prethodno spomenuo, držim da je važniji odgovor na pitanje: kako će i na temelju čega će Narod i Pravda ići u koalicije. U našoj Deklaraciji je propisano da je politika Naroda i Pravde politika programskog djelovanja na načelima pravde, državotvornosti, profesionalne etike i morala, te dijaloga i šireg konsenzusa o najvažnijim procesima upravljanja državom. Kada je riječ o tome s kim možemo koalirati, a s kim ne, također smo sebi propisali saradnju sa političkim strankama koje ne dovode u pitanje nezavisnost, suverenost, nedjeljivost i demokratsko uređenje države Bosne i Hercegovine. S onim strankama koje su spremne da istraju na principima ustavnosti i zakonitosti, uz programsko koaliranje, bazirano na prinicipu usaglašavanja preciznih mjera i projekata u transparentnom procesu, a ne na stranačkoj raspodjeli funkcija i javnih resursa. Koaliranje na račun interesa države nije opcija. Stoga držim izuzetno važnim da se u programe novih koalicija, pored svih mjera koje su usmjerene ka boljoj vlasti i boljem životu građana, uvrste mehanizmi zaštite države Bosne i Hercegovine, koji će tretirati važna pitanja poput teritorijalnog integriteta BiH, vlasništva nad državnom imovinom, ustavnih i izbornih reformi koje neće produbljivati etničke razlike već doprinositi napretku BiH na putu ka Evropskoj uniji, itd.

Vaš odgovor sugeriše svojevrstan oprez, koji se vjerovatno odnosi na moguće zahtjeve SNSD-a i Milorada Dodika prilikom formiranja izvršne vlasti?

Da, mehanizmi zaštite države koje očekujem u programima novih koalicija odnose se između ostalih i na SNSD i Milorada Dodika, koji se u svom rušilačkom pohodu na teritorijalni integritet BiH ne zaustavlja ni nakon izbora. Njega zanima državna imovina, to mu je primarni fokus, a vlasništvo nad državnom imovinom je garant opstanka cjelovite BiH. Tu ne smije biti popuštanja, a već smo svjedočili popuštanju i lošim potezima Federacije BiH koji odgovaraju Dodiku kada je državna imovina u pitanju. Pored pitanja bh. grunta, ni produbljivanje etničke podjele zemlje i neki novi treći entitet ne dolaze u obzir, to ne smije biti cijena koaliranja. Za razgovore, pregovore i dogovore iskreno jesmo, za dobrobit svih građana na svakom pedlju ove zemlje, bez ikakve diskriminacije. Ali ne na račun opstanka ove države.

Bošnjaci u bh. entitetu RS ostaju bez mogućnosti pokretanja vitalnog nacionalnog interesa, jer tri Bošnjaka ulaze sa lista SNSD-a u Narodnu Skupštinu RS-a?

Kada pogledate historijat učešća Bošnjaka i Hrvata u Narodnoj skupštini RS, možete vidjeti da je riječ o kontinuiranom procesu slabljenja. Od nekada 21 zastupnika, u prošlom sazivu bilo ih je samo tri. Međutim, i tada se uspio formirati Klub Bošnjaka u Vijeću naroda koji nije radio primarno po diktatu SNSD-a, iako je nedavno imao značajan propust kod usvajanja izmjena i dopuna Zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata u RS-u, kada nije bio prisutan tokom glasanja. Je li riječ o propustu ili direktivi „s vrha“ – ne bih nagađao, ali saznat će se uskoro. Niz je onih koji mogu pokrenuti ustavnu apelaciju po ovom pitanju, dakle legitimirane osobe na funkcijama za pokretanje ustavne apelacije pred Ustavnim sudom BiH protiv neustavnog zakona o legalizaciji – ali još nisu. Pozivam ih da to učine.

Uglavnom, Vijeće je postalo prepreka Dodiku kada je pokretalo apelacije na zakone kojima je on pokušavao državnu imovinu prenijeti na vlasništvo entiteta RS. Dakle, aktivan Klub Bošnjaka u Vijeću naroda mu smeta u procesu donošenja neustavnih zakona i preuzimanja državne imovine u vlasništvo RS-a. Šef Kluba poslanika SNSD-a u NSRS Igor Žunić još početkom prošle godine govorio je da je Vijeće naroda „produžena ruka Visokog predstavnika“ i da ga treba „ukinuti ili ga u krajnjem slučaju transformisati“. Onda je Dodik pribjegao tome da na liste SNSD-a stavi nekoliko osoba koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci (neki od njih tek odnedavno), kako bi iskontrolirao sastav Kluba Bošnjaka i spriječio pokretanje apelacija za utvrđivanje povrede vitalnog nacionalnog interesa. Olahko mu se pustilo to. Nastup probosanskih stranaka u RS nije bio baziran na principima i novoj politici koja bi vratila povjerenje građana u RS-u i dijaspori, kao preduslov da se pruži značajnija podrška i osigura više ruku u NSRS. Skoro dvije godine na to upozoravamo, stavili smo to na sto, ali SDA i njihovi partneri taj su koncept odbili. To je rezultat politike koja raspodjelu fotelja stavlja ispred interesa države i društva. Međutim, više se bojim nečeg drugog, a to je da je riječ o prešutnom dogovoru ključnih aktera iz RS i FBiH. Sjetit ćete se, Federacija je također imala višestruke pokušaje da vlasništvo nad državnom imovinom spusti na niže nivoe vlasti. Tada smo reagirali na vrijeme i vjerujem doprinijeli da se ti štetni procesi zaustave.

Visoki predstavnik Schmidt je najavio intervencije i za RS, ali nije precizirao o čemu je riječ. Kakve intervencije očekujete?

Teško je prognozirati, nadam se da ćemo uskoro saznati o čemu se tačno radi i da će te izmjene biti korektne prema ovoj zemlji i njenim ljudima. Visoki predstavnik ostao je dužan i podrobnije tumačenje rješenja koje je nametnuo Federaciji BiH, u dijelu koji se odnosi na popunjavanje i funkcioniranje klubova Doma naroda PFBiH – govori se o deblokadi Federacije, a neke odredbe bacaju sumnju na nove blokade i paralizu sistema? Generalno, loša je poruka da se izmjene koje nameće Visoki predstavnik odnose samo na jedan entitet, a da drugi ostaje nedodirljiv. Ta asimetrična rješenja su neprihvatljiva. Zašto se zaobilazi RS? Nagrađuje li se Dodik za nešto? Za neke reforme, iskorake, proevropsku politiku? Ili za uvrede koje iznosi na račun međunarodnih aktera u BiH? Neke najave protagonista politike SNSD-a idu u smjeru stvaranja totalitarne vlasti i neprimjerenih obračuna sa predstavnicima opozicije u RS, i ti se sadržaji otvoreno plasiraju javnosti. Iako je možda riječ o agresivnom političkom marketingu, Međunarodna zajednica u BiH ne smije to zanemariti.

Pored krupnih političkih tema, Bosnu i Hercegovinu čekaju i veliki socio-ekonomski izazovi. Rapidan rast cijena, posebno poskupljenje energenata pred zimu, zatim nastavak trenda odlaska mladog stanovništva iz zemlje, refleksije problema na razvoj privrede itd. Kako odgovoriti tim izazovima?

To bi morao biti primarni fokus svake dobronamjerne politike u BiH i svake nove koalicije. Rast cijena energenata direktno ugrožava većinu građana, posebno u zimskom periodu koji nam predstoji, i na to se mora djelovati ad hoc, interventnim mjerama, subvencijama, odgodama plaćanja itd. Ta se pomoć građanima mora uvrstiti u budžete, moraju znati da neće biti prepušteni sami sebi. Politika mora pokazati ljudsko lice, da je tu uz građane kad je najteže. A potom se mora pristupiti strateški, rasterećenjem privrede od nameta i povećanjem plata i kupovne moći građana, a to moraju biti prvi koraci svake nove vlade. Moramo postati konkurentni za nove investicije, i strane i domaće, s ovakvim nametima i administracijom danas to svakako nismo. Neophodno je i da širimo kapacitete za proizvodnju električne energije, da održimo tu nezavisnost i da jačamo izvoz. Povećanje proizvodnje vlastite hrane je prioritet. Od privredne aktivnosti zavise nam i svi razvojni i svi socijalni programi. Mladi također čekaju novu politiku i priliku da normalno žive u svojoj zemlji, ma iz kojeg grada dolazili. Vjerujem da smo u Kantonu Sarajevo za kratko vrijeme pokazali dobru volju i ozbiljnu namjeru prema populaciji mladih i da se to prepoznaje. Taj trend ne smije stati, jer to je okidač kod odluke za odlazak ili ostanak u zemlji. A svaki nam je čovjek od iznimne važnosti. Već se primjećuje povećan trend dolaska strane radne snage, jer u brojnim sektorima nedostaje kvalificiranih radnika. Poslodavci govore da u ovom trenutku nedostaje 30.000 radnika koje traže u inostranstvu, i njihovi zahtjevi za povećanje kvote uvoza strane radne snage su kontinuirani. Taj će se trend nastaviti, a ako ne budemo reagirali adekvatno, rapidno će se povećavati i to u nekoliko narednih godina. Onda ćemo se suočiti sa drugom vrstom izazova, poput integracije tih novih ljudi u ovo osjetljivo društvo i sa svime što taj proces nosi, a za koji su se i najjače zemlje svijeta morale sistemski pripremati.

Intervju sačinio PR tim Naroda i Pravde.