Intervju sa Kemalom Ademovićem, predsjedavajućim Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i prvim zamjenikom predsjednika Naroda i Pravde:

Čvrsto smo za evropski put BiH, ali bez ustupaka na štetu države Bosne i Hercegovine

Gospodine Ademoviću, svaki početak godine obilježi podizanje tenzija u BiH, primarno uzrokovanih obilježavanjem neustavnog dana Republike Srpske 9. januara. Čelnici RS-a, koordinirani rukom Milorada Dodika, nastoje svake godine prirediti što veći „spektakl“, što izaziva masovno medijsko izvještavanje i uznemiravanje javnosti. Koliko je sigurnosna situacija u BiH zaista ugrožena?

Govorio sam krajem prošle godine, na otvaranju 105-tog Rose Roth seminara NATO-a, da u Bosni i Hercegovini najviše radikalizma i huškačkih poruka ima u političkoj retorici. Ta retorika povremeno zatruje javni diskurs i pravi polarizaciju društva, dok u stvarnom životu građani, od privrednika do državnih službenika, od sportista do umjetnika, žive zajedno, sarađuju i posluju. Političari često ne vode računa o odgovornosti za izgovorenu riječ, o posljedicama koje ona može izazvati, jer populizam donosi neke političke bodove. Proslava 9. januara svaki put izazove lošu atmosferu, naboj, strah od rata itd. Iako su se organizatori potrudili da proslava izgleda spektakularno, mali odziv građana poslao je poruku toj politici da nikakve igre ne mogu zamijeniti hljeb i sakriti realnost u kojoj žive.

Dostupni službeni podaci ne govore o posebnoj ugroženosti sigurnosti u BiH. Međutim, zbog svega što se događalo na ovim prostorima prije 30-ak godina, zbog čestih izazivanja političke nestabilnosti, kao i zbog onoga što se trenutno dešava u svijetu i što se može reflektirati na BiH, uvijek je neophodno biti oprezan. Zato je prevashodno važna spremnost i kapacitiranost institucija sistema koje su nadležne za sigurnost i mi o tome vodimo računa.

I pored svih tenzija, Koalicija Trojke sa SNSD-om i HDZ-om na državnom nivou još uvijek postoji. Još uvijek se svi zalažu za evropski put BiH, makar deklarativno. Istina, određeni iskoraci jesu napravljeni, usvojeno je pet evropskih zakona. Zašto je došlo do zastoja i kada se može očekivati usvajanje novog seta zakona, uključujući i najavljivani zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma, zakon o sukobu interesa u institucijama BiH i druge zakone?

Kada je državni nivo u pitanju, koalicije, pregovori i dogovori nemaju alternativu. Od rata pa do danas slušamo sličnu retoriku koja svakog dobronamjernog probosanskog političara nervira i tjera na oštar odgovor. Međutim, nakon svih tih javnih svađa i prepirki, opet se mora sjesti za sto s onima s čijim se stavovima nikako ne slažete i čiju retoriku prezirete, te pokušati doći do minimuma zajedničkog interesa, a da ne napravite ustupak na štetu države i građana. Na tom se polju zadnje tri decenije gotovo ništa, nažalost, suštinski ne mijenja. Stoga, i kada na stolu imate zakone koje ničim ne zadiru u etnička pitanja niti na bilo koji način zadiru u „vitalne interese naroda“, poput recimo zakona o sprječavanju pranja novca ili zakona o sukobu interesa, neko će ipak praviti zastoj, da bi pokušao napraviti bolju pregovoračku poziciju i istrgovati nešto za uskostranački interes – bez obzira što to ide na štetu svih građana. Trojka je ipak, i u takvoj atmosferi, uspjela stvari pomaknuti s mrtve tačke. Došli smo do trenutka kada se odlučuje o otvaranju pregovora s EU, nije potrebno još puno s naše strane, nekoliko zakona je spremno i sada će se pokazati stvarne namjere svih partnera jesu li zaista za pristupanje EU ili pod krinkom evropskog puta samo pokušavaju riješiti svoje stranačke ciljeve.

Uz nekoliko ostalih tema, posebno je aktualna priča o Izbornom zakonu BiH. Prošle sedmice održan je sastanak lidera stranaka koalicije, Trojke, SNSD-a i HDZ-a, nakon kojeg su izašle različite informacije u medijima. Prije dva dana HDZ je u javnost iznio svoj prijedlog izmjena Izbornog zakona. Prethodno je visoki predstavnik Christian Schmidt najavio tehničke izmjene zakona u kontekstu njegovog poboljšanja s aspekta zaštite integriteta izbornog procesa. SDA je gotovo istovremeno uputila svoj prijedlog zakona, koji su glasanjem u Predstavničkom domu PSBiH podržali tada i zastupnici Trojke, te je upućen ka Domu naroda. Koja verzija zakona će biti usvojena? Ili će novo rješenje nametnuti Christian Schmidt?

Suštinski je važno da se unaprijedi transparentnost i ojača integritet izbornog procesa, da se spriječi izborna krađa i malverzacije i omogući izražavanje stvarne volje građana na izborima. Najbolje bi bilo da se oko toga postigne politički dogovor parlamentarne većine i da zakon donese Parlamentarna skupština BiH. Za sada tog dogovora nema. Ako tako ostane, vjerujem da bi rješenje mogao donijeti Visoki predstavnik. Puno je špekulacija oko posljednjeg sastanka lidera koalicije i navodnog dogovora, ne bih ih komentirao. Predsjedništvo Naroda i Pravde o tome je obavijestilo javnost, u subotu je održana sjednica u Gornjem Vakufu i doneseni su zaključci kojima se negiraju insinuacije i optužbe da se postigao bilo kakav finalni dogovor sa SNSD-om i HDZ-om, koji bi na bilo koji način naštetio važnim procesima za državu. Što se tiče iznesenih prijedloga HDZ-a, neke od njih čuli smo i ranijih godina u sličnim formama, a ima i nekih novih prijedloga koji su svakako neprihvatljivi i ne mogu biti polazna osnova ukoliko se želi postići ozbiljan dogovor. Podizanje cenzusa koje bi moglo ugroziti učešće u vlasti povratničke populacije u RS-u, ili zatvaranje izbornih listi, ili dodatno produbljivanje etničke diskiriminacije u izbornom procesu koji je već opterećen presudama Evropskog suda za ljudska prava itd., kao i odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH dok se ne postigne potpuna normalizacija odnosa i dok se ne zaključi pregovarački proces o pristupanju EU, to vjerujem da nikome u Trojci i drugim probosanskim strankama ne može biti prihvatljivo i ne može naići na podršku ni stranka ni zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. Lično nikada to neću podržati. Razgovore svakako treba nastaviti, pregovori nemaju alternativu, ali neki prijedlozi se odmah trebaju staviti u stranu.

Više puta ste reagirali kada je u pitanju zaštita državne imovine BiH. Dogovora oko donošenja zakona o državnoj imovini u Parlamentarnoj skupštini BiH očekivano nema, a nakon prošlogodišnjih istupa visokog predstavnika očekivalo se da će on nametnuti predmetni zakon. Istovremeno, postoje informacije da se u bh. entitetu RS preknjižava državna imovina u korist tog entiteta. Šta možemo očekivati kada je državna imovina u pitanju?

Državna imovina je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, to je riješeno Ustavom BiH i presudama Ustavnog suda BiH. Međutim, oba bh. entiteta imaju problem s raspolaganjem odnosno korištenjem državne imovine i držim da je u interesu oba entiteta da se donese državni zakon koji bi isključivo tretirao načine korištenja državne imovine, dakle jedan zakon o raspolaganju državnom imovinom koji bi odblokirao procese koji su opravdano zacementirani trenutno važećim OHR-ovim Zakonom o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Zbog maksimalističkih stavova i neustavnih zahtjeva iz RS-a da se imovina knjiži na taj entitet, bio je onemogućen dijalog o iznalasku takvog zakonskog rješenja. Istovremeno, u RS-u se vrši knjiženje državne imovine na entitet i to se pokušava ozakoniti. Problematične su i nove izmjene i dopune Zakona o premjeru i katastru RS-a. Postoje određeni problemi i u Federaciji BiH. Uskoro ću podnijeti dvije apelacije Ustavnom sudu BiH koje se odnose na ovu problematiku. Kada je riječ o najavama visokog predstavnika o državnoj imovini, bila je primjetna jedna kampanja na društvenim mrežama koja je imala dosta spornih elemenata, ali je ubrzo stala. Govorilo se i o radnoj grupi koja je trebala pripremiti određena rješenja, ne znam u kojoj je fazi taj proces jer još ništa nije objavljeno. Mi također imamo pripremljene prijedloge, ukoliko bude dobre volje i iskrenosti da se postigne korisno rješenje za državu i sve njene građane, bez skrivenih namjera, možemo doći do raspleta situacije.

Kako ocjenjujete rad vlasti u protekloj godini, na državnom, federalnom i kantonalnom nivou, tamo gdje je Trojka preuzela odgovornost za vođenje procesa?

U kakvom općem ambijentu se radi, što smo već prethodno spominjali, te da je riječ o prvoj godini mandata, možemo biti u određenoj mjeri zadovoljni postignutim. Na državnom nivou stvari uvijek idu sporije zbog koncenzusa koji se mora postići, ali se ipak kreću naprijed. I Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH bili su višestruko i značajno efikasniji nego prethodnih godina. Na polju vanjskih poslova postignut je visok stepen vidljivosti Bosne i Hercegovine. Donošenje novog seta evropskih zakona bi dodatno relaksiralo situaciju, a sa otvaranjem pregovora s EU imali bismo mjerljiv rezultat da smo stvari uspjeli pokrenuti s mrtve tačke i da smo napravili važan korak ka članstvu u Evropskoj uniji, što nam je bio prevashodni cilj. Otvorili smo još nekoliko važnih procesa u oblasti sigurnosti, posebno kad je u pitanju zaštita granica BiH i kapacitiranje naše granične službe, istrajavat ćemo na tome.

Nivo Federacije je kompleksan zbog nadležnosti i brojnosti institucija. Parlament FBiH se kontinuirano susreće s blokadama, Vlada radi faktički od maja prošle godine s naslijeđenim budžetom, u brojnim institucijama još nisu smijenjene stare uprave. Određeni iskoraci jesu napravljeni, usvojen je set energetskih zakona, donesene neke važne strategije poput strategije zapošljavanja, novih poljoprivrednih programa itd. Vjerujem da će u ovoj godini stvari krenuti brže i dinamičnije, da će se stvoriti uvjeti za optimalan rad Vlade i prohodnost donošenja odluka u Parlamentu. Prijedlog budžeta već donosi neke pozitivne najave.

Kanton Sarajevo je već dosta dobro „uhodan“ i normalno je da najbolje radi i najviše isporučuje, ali to mu je i dodatni teret jer se od njega najviše očekuje. Kada bismo na višim nivoima vlasti uspjeli postići makar 50% onoga što se uradilo i što se radi u Kantonu Sarajevo, napredak bi osjetili svi građani u BiH. U prošloj godini, koja se smatra „tihom“ u Kantonu Sarajevo, učinjeno je mnogo. Skupština KS redovno i često zasjeda, ima stabilnost većine i prohodnost odluka, i među najaktivnijim je parlamentima u državi. Najvažnije je da se kroz dva budžeta, i prošlogodišnji i ovogodišnji koji je usvojen prije nove godine, što do sada nije bila praksa i to je za svaku pohvalu, uspio zadržati dostignuti standard i kada su u pitanju porodiljske naknade, i besplatni udžbenici za učenike osnovnih škola, i subvencije za vrtiće, i izdvajanja za nauku, za kulturu, nastavak stambenog zbrinjavanja boračke populacije, razvoj javnog saobraćaja, komunalne privrede i dr. Na to su građani već navikli i taj je standard bilo važno očuvati, pokazati da je to stvarno opredjeljenje politike od koje se ne odustaje. Tu je i niz novih iskoraka, od novih avio-linija iz Sarajeva koje su uspostavljene poticajem ministarstva privrede, kao i finaliziranje radova i skoro otvaranje prvog Centra za razvoj preduzetništva KS, zatim temeljito pripremljene Strategije za sprječavanje i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga s preciznim akcionim planom, prvog dokumenta takve vrste u Kantonu u procesu koji je predvodio MUP, rekonstrukcije škola, povećanje stipendija za djecu iz boračke populacije putem Fonda Ikre za 50% od naredne školske godine i još mnogo drugih projekata, prostor nam ne dozvoljava da ih sve pobrojimo, ali će svakako biti vidljivi i prepoznati tokom ove godine.

Jasno je da je Kanton Sarajevo uvijek u posebnom fokusu javnosti. Posljednji period obilježila je i velika medijska prašina oko dokumenta „U susret SAFER učenju“, te izjave zastupnice Mije Karamehić-Abazović o „hiper-privilegovanoj kasti“ dobitnika poticaja za rješavanje stambenog pitanja u KS. Uz to, problematizirano je i poređenja bivše članice i aktivistice NiP-a Sabine Silajdžić obilježavanja Dana nezavisnosti 1. marta i Dana RS-a 9. januara. Koliko su kampanje koje su prema ove tri žene pokrenute suštinski opravdane a koliko u svemu ima političke pozadine?

Javni prostor je preplavljen dnevnom politikom, gotovo da nema procesa da se dnevna politika u njega ne pokuša umiješati na ovaj ili onaj način. Vijesti se smjenjuju kao na traci i javni linč se dešava preko noći, traži se povod, opravdan ili neopravdan, da se određene osobe diskredituju. Upratio sam dijelom slučajeve o kojima pitate, nemam uvid u sve detalje. Vidio sam recimo da su kritičari reforme obrazovanja u KS najmanje govorili o SAFER dokumentu, već su izražavali sumnje prema nekim koautorima dokumenta i Fondaciji koja je pomagala u tom procesu, bez iznošenja argumenata koji bi nekog od spomenutih aktera ozbiljno diskreditirali. Optužbe za navodnu religizaciju obrazovanja u KS obilovale su predrasudama i prema ministrici Hota-Muminović, a i ranije je toga bilo, kada je šira javnost nedvosmisleno osudila takve pokušaje diskreditacije. Kanton Sarajevo nije adresa kojoj se mogu isporučiti optužbe za bilo kakvu religizaciju obrazovanja, ministrica marljivo radi svoj posao i nikada i ničim nije dala povoda za takve prozivke. Rezultati njenog rada i posvećenosti poslu su u brojnim segmentima dobro vidljivi. Ljudi koji imaju predrasude trebaju ih se osloboditi i naviknuti da i žena sa hidžabom može voditi značajnu instituciju na principima sekularnog uređenja države.

Kada je riječ o izjavama zastupnice Karamehić-Abazović, kvalifikacija „hiper-privilegovani“ koju je formulirala za dio mladih osoba koje su dobile poticaje za stambeno zbrinjavanje apsolutno nije primjeren, a posebno je upitan kada se iznese u javni prostor sa javne pozicije. Bez obzira što nije očigledno mislila na sve mlade dobitnike poticaja, kako je to pojasnila u javnim istupima nakon problematiziranja njene izjave, ta kvalifikacija i klasifikacija mladih po tom osnovu ostavila je prostor za optužbe onih koji su se osjetili uvrijeđenim, kao i prostor za različita tumačenja pa i spinove u svrhu njene diskreditacije. Svi argumenti zbog takve komunikacije ostali su po strani. Istina, bilo je i onih koji su njen stav podržali, a to su najvećim dijelom mladi ljudi koji ne ispunjavaju uslove za prijavu na ovakve programe zbog loše finansijske situacije u kakvoj jesu, a njih je većina. Neophodno je kreirati programe i za omladinu koja nije kreditno sposobna. Nažalost, prošle godine nije implementiran program izgradnje stambenih jedinica za mlade koji bi se mladima ponudili za kupovinu ili najam pod povoljnim uvjetima, jer resorno Ministarstvo nije preduzelo potrebne korake, iako je cijeli projekat bio spreman a sredstva planirana budžetom. Ohrabruje da je ove godine Kanton Sarajevo predvidio u Budžetu sredstva i za subvencije najma stambenog prostora, koji će obuhvatiti mlade koji žive pod kirijom, kao podstanari. Do tada, mišljenja sam da treba finalizirati realizaciju prošlogodišnjeg programa na način da se postigne zadovoljstvo aplikanata koji su očekivali značajniju podršku, naravno u skladu s mogućnostima Vlade.

Kada je riječ o izjavama prof. dr. Sabine Silajdžić, iako imam dijametralno suprotno mišljenje u odnosu na njeno po pitanju usporedbe obilježavanja 1. marta i 9. januara, neprihvatljiva mi je ovakva hajka, načini diskreditacije i satanizacije njene ličnosti. Kolovođe kampanje nastoje agresivno nametnuti narativ da je riječ o stavu Naroda i Pravde, iako profesorica odavno nije član NiP-a i javno se ogradila od bilo kakve veze sa bilo kojom strankom. Kako sam već rekao, ne slažem se sa stavovima profesorice, a vodeći se širom argumentacijom, vlastitim saznanjima i iskustvima iz tog perioda i svime onima što je nakon toga uslijedilo, ali nisam za gušenje javne riječi brutalnim metodama, ma koliko se s njima ne slagao. Posebno mi je zasmetala kvalifikacija da je riječ o neprijatelju ove zemlje . S kojim pravom neko može to reći, zanemarujući cijeli prethodni život, reference, poslovne i privatne rezultate, i stavove koje profesorica Silajdžić recimo ima iza sebe. Na izuzetno komplikovane procese i historijske događaje u BiH ne gledamo svi isto, neki će svoj stav suprotstaviti većinskom, možda u tome i značajno pogriješiti, možda u dobroj namjeri i nanijeti štetu, ali ga to ne svrstava među neprijatelje države.

Lahko posežemo za teškim riječima. Na kulturi dijaloga i argumentiranoj javnoj komunikaciji zasigurno kao društvo trebamo puno više raditi.

Ušli smo u izbornu godinu, na jesen nas očekuju Lokalni izbori. Kako funkcionira Trojka trenutno, koliko se Koalicija uspjela držati potpisanih dogovora, principa i programa i u kojoj formi će nastupiti na predstojećim izborima?

Koalicija Trojka stabilna je na svim nivoima, izuzev u nekoliko općina. Neka pitanja ne posmatramo isto od samih začetaka koalicije, i to nikada nismo krili. Uspjeli smo postići dogovor oko zajedničkih principa i programa i dok god ih se svi držimo vjerujem da možemo isporučiti dobro za građane. U općinama gdje imamo određene probleme, prije svega mislim na Centar i Novo Sarajevo, neki principi i programske mjere iz Sarajevskog dogovora su prekršene od strane načelnika i to je bio glavni uzrok kriza. Iz toga trebamo izvući pouku.

Kada je riječ o nastupu na predstojećim izborima započeti su razgovori i postignuti neki načelni dogovori. Predsjedništvo NiP-a na posljednjoj je sjednici podržalo te preliminarne dogovore o zajedničkim kandidatima Trojke, uz ostavljanje mogućnosti za širenje koalicije gdje i kada se procijeni da postoje partneri sa kojima se može postići saglasnost oko principa i programa na kojima se zasniva Trojka. Zasigurno, potrebno je napravit analizu gdje se odstupilo od dogovora i kako stvari popraviti. Na proteklim izborima Trojka je nagrađena zbog dobrih stvari koje je isporučila u Kantonu Sarajevo, zato Trojka mora ostati dosljedna utvrđenim principima i programskom koaliranju koji su osigurali dobre projekte i rezultate, što nikad ranije nije bio slučaj. Građani očekuju da će dobra praksa iz Kantona Sarajevo, u skladu s mogućnostima, biti primijenjena i na višim nivoima vlasti. To smo i obećali.

Intervju priredila PR služba Naroda i Pravde