Ademović: Politički pritisak na Ustavni sud BiH je nedopustiv, ma sa koje strane dolazio

Intervju sa Prvim zamjenikom Predsjednika Naroda i Pravde Kemalom Ademovićem: “Politički pritisak na Ustavni sud BiH je nedopustiv, ma s koje strane dolazio”

Gospodine Ademoviću, politički ataci na Ustavni sud Bosne i Hercegovine traju već dugo. Prije nekoliko dana predsjednik RS-a Milorad Dodik postavio je čak i ultimatum Ustavnom sudu da, ako ne povuče svoju posljednju odluku kojom prevenira blokadu svog rada, Narodna skupština RS usvojit će zakon o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH u RS-u. Šta je krajnji cilj tih ataka?

Nije prvi put da Dodik pokušava destabilizirati rad značajnih državnih institucija, a Ustavni sud mu je već dugo posebna meta, jer je svjestan njegovog značaja. Volio bih da su i probosanske državotvorne snage također uvijek svjesne značaja Ustavnog suda za državnost BiH, makar u mjeri u kojoj je svjestan Dodik. Ne mogu političari vršiti pritisak da Ustavni sud donosi odluke po njihovoj mjeri, ili da povuče odluke koje je donio, ili da nekim zakonom koji bi oni kreirali kako su zamislili određuju kakav će biti i šta će raditi Ustavni sud. Recimo, odredbu da Parlamentarna skupština BiH može zakonom predvidjeti i drukčiji način izbora troje stranih sudija pokušava se iskoristiti za njihovo uklanjanje, što je zlonamjerno tumačenje i pokušaj „lova u mutnom“. Sastav, rad i nadležnosti Ustavnog suda precizirani su Ustavom BiH, najvišim pravnim aktom države. Sud je u potpunosti nezavisna institucija. Ustav eksplicitno kaže da će Sud, većinom glasova svih svojih članova, usvojiti svoj poslovnik o radu, dakle propisati sebi kako će raditi, a što je Dodiku zasmetalo, kao što također kaže da su odluke Suda konačne i obavezujuće. Političari polažu zakletve da će poštovati Ustav a ne da će ga rušiti. Kao što Ustavni sud ne komentira izjave političara, tako političari ne bi trebali komentirati odluke Ustavnog suda već ih provoditi.

Međutim, u praksi nije tako, odluke Ustavnog suda se ne poštuju, nekima se čak i javno suprotstavlja kroz entitetske institucije i donošenje neustavnih entitetskih zakona. Slučajevi koji su izazvali najviše pažnje javnosti jesu oni vezani za državnu imovinu, nakon kojih se višestruko uključivao i OHR. Može li se u skorije vrijeme očekivati zakonsko rješavanje pitanja državne imovine?

Nažalost, pravosuđe, blago rečeno, nije dovoljno otporno na političke pritiske pa nije adekvatno odgovorilo na te svoje obaveze, a imalo je jasne slučajeve kršenja odluka Ustavnog suda BiH. Nadam se da će se smanjivanjem političkog pritiska povećavati nezavisnost pravosudnih institucija, do nivoa da mogu zaštititi pravni poredak ove države. To će biti najbolji pokazatelj našeg sazrijevanja na evropskom putu, a ne neki kozmetički potezi. Kada je riječ o državnoj imovini, Ustav, a posebno odluke Ustavnog suda su jasne. To je između ostalog i razlog zašto Dodiku smeta Ustavni sud. Entiteti nemaju ustavnu nadležnost da pravno reguliraju oblast državne imovine, to je u isključivoj nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH. Neka će se rješenja uskoro naći na stolu, najavljivana su proteklih sedmica. Nadam se da neće biti pokušaja da se ponudi i nametne nešto što nije usklađeno s Ustavom i odlukama Ustavnog suda, jer to neće proći i samo može dodatno podići tenzije. Ako postoji stvarna dobra volja da se pitanje korištenja imovine stvarno riješi, da korist imaju svi građani BiH i da se otvori jedan veliki potencijal, a ne pokušaj njenog otimanja od države i ugrožavanja teritorijalnog integriteta BiH, vjerujem da se može doći do odgovarajućeg rješenja.

Bosna i Hercegovina je od formiranja novog saziva Vijeća ministara BiH prisutnija na međunarodnoj sceni i generalno u većem fokusu međunarodnih aktera. Također, postoje značajni iskoraci u jačanju regionalne saradnje. Nedavno je održana zajednička sjednica Vijeća ministara BiH i Vlade Hrvatske u Zagrebu, jeste li zadovoljni dnevnim redom i porukama koje su poslane iz Zagreba?

Svakako pozdravljam nastojanja da se normalizira situacija u regionu i da se popravljaju komšijski odnosi, bez obzira na teške periode koje smo imali i sve grijehe urađene prema ovoj zemlji, a što su presude međunarodnih sudova i dokazale. Živjeti se mora, usmjereni smo jedni na druge i ekonomski, i geopolitički, i kulturološki. Međutim, da bi se nakon svega vratilo istinsko povjerenje, moraju se učiniti konkretni koraci. Recimo, očekivao sam da će se u Zagrebu kao prva tačka na sjednici naći pitanje imovine BiH, imovine njenih građana i imovine njenih firmi u Hrvatskoj. Bosna i Hercegovina je ispunila sve traženo od subjekata drugih država shodno Aneksu G Sporazuma o pitanjima sukcesija država nastalih raspadom bivše SFRJ, dakle nije čekala potpisivanje bilateralnih sporazuma, već je vraćala imovinu istih subjekata na njihov zahtjev. A to nije slučaj sa našom imovinom u tim zemljama koja se i dalje koristi i prometuje od neovlaštenih osoba. Od Hrvatske smo očekivali taj korak, posebno sada kada je članica Evropske unije. Bosna i Hercegovina je u ratu razorena, stanovništvo joj je masovno ubijano i raseljavano – ali je također i opljačkana zemlja. Za vraćanje povjerenja koje spominjem neophodno je da joj se izuzetno vrijedna imovina vrati, da se dalje ne krčmi.
Pozdravljam poruku da će se izborni zakon rješavati u institucijama BiH, ali prevashodno očekujem potpisivanje bilateralnog sporazuma i vraćanje našoj državi njene imovine u Hrvatskoj. To bi bio konkretan korak.

Kako ocjenjujete rad nove koalicije na državnom nivou i novog saziva Vijeća ministara?

Brzo formiranje Vijeća ministara i usvajanje znatno uvećanog Budžeta nakon potpune blokade državne vlasti bili su ohrabrujući, ali sada je neophodno da stvari idu brže. Ne mogu biti zadovoljan dinamikom rada. U ovu smo priču na državnom nivou ušli stavljajući evropski put BiH kao primarni cilj, takav smo sporazum i potpisali, oko toga se usaglasili. Zato očekujem ozbiljnost i ubrzano ispunjavanje prioriteta koji su pred nas stavljeni na tom putu. Zakoni koji su pripremljeni već predugo čekaju na usvajanje, neki su čak neprihvatljivo mijenjani, spušteni ispod standarda, i takvi nisu mogli proći. Od koalicionih partnera očekujem posvećenost ovim pitanjima, a od ključnih međunarodnih partnera očekujemo podršku da se onemoguće zastoji u ovim procesima.

U Sarajevu će se danas održati, kako je nazivaju, parada ili povorka ponosa. U Banjaluci su nedavno aktivisti povorke tokom koordinacijskog sastanka fizički napadnuti, za što su optužili banjalučke političare da su svojim izjavama direktno inicirali napad. Ovaj događaj svake godine izazove veliku pažnju javnosti i glasne sukobe stavova. Očekujete li da će tako biti i ove godine?

Mogli smo vidjeti da je u cijelom regionu održavanje te parade bilo događaj visokog rizika i najčešće je završavao nasiljem, napadom na učesnike, protestima, i u Zagrebu, i u Beogradu, i u Podgorici itd. Dakle, takvo javno okupljanje je i sigurnosno pitanje. U Sarajevu se već održava nekoliko puta, sarajevska policija je bila na visini zadatka i spriječila je incidente. Međutim, moj subjektivni dojam je da se Sarajevo i Bosna i Hercegovina uvijek dodatno testiraju na toj temi, da postoje neke predrasude o manjku tolerancije, diskriminaciji i slično. Bezbroj puta su građani ove zemlje, posebno Sarajlije, pokazale visok stepen tolerancije i poštivanja ljudskih prava i u najtežim periodima svoje historije. U Socijalističkoj Jugoslaviji homoseksualni odnos smatrao se krivičnim djelom i za njega je bila predviđena zatvorska kazna. U tom sistemu odrasle su generacije koje su i danas žive. U ovom podneblju posebno se njeguje tradicionalna porodica, mnogo je realnih razloga za to, historijskih, kulturoloških, religijskih. Činjenica je da uvjerljiva većina građana ne samo u regiji već i u brojnim zemljama Evropske unije ne prihvata povorke i promociju seksualnosti na ulicama, kao što s druge strane ne zagovara ni nasilje, fizičke obračune ili diskriminaciju. Očekivanje masovne podrške predmetnim događajima je potpuno nerealno, a forsiranje takvih aktivnosti uglavnom kontraproduktivno jer pravi dodatne tenzije. Posebno zabrinjavaju stavovi da se svako neslaganje s održavanjem povorki i parada smatra homofobijom, pa čak i fašizmom. To je neprihvatljivo. Neprihvatljivo je da se osuđuje drukčije mišljenje. Krajnosti uglavnom nikada nisu dobre.

Intervju priredio: PR tim Naroda i Pravde