Šta je Izetbegović obećao Čoviću iza zatvorenih vrata?

Politička stranka Narod i Pravda oglasila se povodom izjave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića da njegova stranka mjesecima intenzivno radi sa SDA na „relaksaciji odnosa sa Bošnjacima“.

Izjava predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića nije donijela nikakvo novo političko saznanje, već je samo javno potvrdila ono na šta Narod i Pravda upozorava mjesecima – da se između HDZ-a BiH i SDA vode intenzivni politički razgovori čiji sadržaj i ciljevi od javnosti ostaju skriveni.

Kada Dragan Čović govori o „relaksaciji odnosa“, građani Bosne i Hercegovine dobro znaju da se iza tog pojma ne krije implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava niti uklanjanje diskriminacije, nego prije svega ostvarivanje višegodišnjih političkih ciljeva HDZ-a BiH okupljenih oko koncepta takozvanog legitimnog predstavljanja, novih izbornih jedinica i daljnje etničke teritorijalizacije Bosne i Hercegovine.

Narod i Pravda i partneri iz Trojke na takve projekte nisu pristali. Upravo zbog toga što među strankama Trojke nije pronašao sagovornike spremne da interese države Bosne i Hercegovine podrede političkim zahtjevima HDZ-a BiH, Dragan Čović se očigledno okrenuo SDA kao političkom partneru sa kojim pokušava postići ono što nije uspio sa aktuelnom parlamentarnom većinom.

Ako Dragan Čović zaista govori o relaksaciji odnosa između Bošnjaka i Hrvata, onda građani imaju pravo čuti šta to konkretno znači. Da li relaksacija odnosa podrazumijeva da će gradske vlasti u Mostaru konačno omogućiti izgradnju kulturnog centra Islamske zajednice? Da li podrazumijeva rješavanje pitanja ukopa u mezarju u Stocu koje godinama opterećuje lokalnu zajednicu? Da li podrazumijeva okončanje diskriminacije u zdravstvenom sistemu u Srednjobosanskom kantonu gdje HDZ godinama ima dominantan politički utjecaj?

Jedno je sasvim sigurno – Bakir Izetbegović i Dragan Čović na svojim sastancima nisu razgovarali o diskriminaciji povratnika i drugih građana u entitetu Republika Srpska, niti o političkom partnerstvu koje HDZ BiH godinama održava sa Miloradom Dodikom i politikama koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku Bosne i Hercegovine.

Sasvim je neobično i krajnje poražavajuće da o svemu javnost saznaje od Čovića dok sam Izetbegović glasno šuti. Nikada se nije desilo da javnost od Čovića saznaje o bilo kakvom sastanku sa bilo kime iz Trojke. Javnosti smo uvijek transparentno polagali račun, nikada ne pristajući na tajne dogovore. Postavlja se pitanje zašto Izetbegović šuti o ovome kao i o čemu još šute i Izetbegović i Čović?

Zbog toga je potpuno legitimno zaključiti da za Bakira Izetbegovića relaksacija odnosa znači nove političke ustupke Draganu Čoviću zarad povratka SDA u vlast, dok za Dragana Čovića ona podrazumijeva ostvarivanje političkih ciljeva koje nije uspio nametnuti aktuelnoj većini.

Postavlja se i sasvim legitimno pitanje za političke partnere SDA: Da li Bakir Izetbegović iza zatvorenih vrata pregovara i u ime Demokratske fronte? Građani imaju pravo znati da li je Željko Komšić uopšte upoznat sa sadržajem ovih skrivenih razgovora i da li podržava političku trgovinu koja se ponovo vodi u polumraku.