Intervju sa Prvim zamjenikom Predsjednika Naroda i Pravde

Kemal Ademović: Naša pružena ruka neće preći crvenu liniju

Potpisani sporazum o koaliranju Osmorke sa HDZ-om, a potom i neformalni susret i razgovor s čelnim čovjekom SNSD-a Miloradom Dodikom, izazvali su različite reakcije javnosti, i pozitivne i negativne. Čini se da je najveći broj tih reakcija usmjereno baš na Narod i Pravdu, iako je NiP tek jedna od članica Osmorke. Kako to komentirate?

Dvojako, najmanje. Na jednu stranu bih izdvojio stranačke mašinerije koje pokušavaju blokirati novu koaliciju u kojoj se njihove stranke ne nalaze, ne birajući sredstva. One pokušavaju obesmisliti svaku novu koaliciju koja se bez njih formira, i u tim nasrtajima prelaze granice prihvatljivog, satanizirajući ljude i udarajući na njihovu čast, privatni život, porodice. To je kod nas već viđeno mnogo puta, navikli smo na to. Narod i Pravda je u tome posebna meta, zbog svog koalicionog kapaciteta i progresivnog pristupa, čime je očito nekim strukturama zasmetala i „pomrsila račune“.

Na drugu stranu izdvojio bih dio javnosti, posebno onu stručnu, koja izražava iskrenu zabrinutost da se u sporazumima sa HDZ-om i SNSD-om ne potkrade nešto što bi ovu državu i njene građane dugoročno skupo koštalo. To su prijatelji ove zemlje koji o njoj brinu, zato sve sugestije shvatamo vrlo ozbiljno, prihvatamo ih i analiziramo. Zahvalni smo na svakoj dobronamjernoj i argumentiranoj sugestiji, jer ne želimo ničim načiniti štetu svojoj zemlji i njenim građanima.

Istovremeno, dobar dio javnosti pozdravlja politiku dijaloga, a ne konflikta. Pregovori nemaju alternativu. Ljudi u našoj zemlji već dugo žive u strahu od sukoba, taj strah koji proizvodi retorika konflikta je često okidač za odlazak iz zemlje. Takav ambijent stalne tenzije je neodrživ, pravi ogromnu demografsku štetu i stvara privid da ova zemlja ne može biti nikada mirna sa normalnim uvjetima života.

Može li se sa HDZ-om i SNSD-om voditi politika dijaloga a ne konflikta, s obzirom na dosadašnju retoriku i djelovanje te dvije stranke, koje bi se često mogle okarakterizirati antibosanskim?

Izborni rezultat HDZ-a i SNSD-a ih je ponovo pozicionirao za pregovarački sto. Bilo je očekivanja da će na izborima doći do značajnije promjene političke ravnoteže u RS-u i u dijelovima BiH gdje HDZ već duži period dominira, ali to se nije desilo. Promjena političke paradigme nije nemoguća i ne bih unaprijed izražavao skepticizam. Stranke i lideri često su mijenjali kurs i u retorici i u djelovanju, u skladu sa svojim procjenama i okolnostima, pa i interesima – ovo je prilika da možda pokažu da mogu drukčije politički djelovati. Ne želeći iskazivati ni pretjerani optimizam niti pesimizam – vrijeme će pokazati stvarno opredjeljenje HDZ-a i SNSD-a u budućem periodu, u kratkom vremenu. Mi kao dio Osmorke jesmo pružili ruku, iskreno, sa željom da donesemo dobrobit i državi i društvu, i da je vratimo na euroatlantski put. Međutim, ta pružena ruka ni u kojem slučaju ne znači bilo kakav ustupak na štetu države Bosne i Hercegovine, njenog teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera društva. To je crvena linija koja se ne prelazi.

Pored toga, nova koalicija mora biti zajednički front borbe protiv korupcije i kriminala. Tu ne smije biti kompromisa, bez toga ovo društvo ne može ići u pravcu ozdravljenja. Upravljanje ovom državom ne može biti prepuštena različitim interesnim grupama, one se moraju razbijati. Kriminalu ne smije biti mjesta u ovoj priči. Ukoliko se stvari ne budu kretale u pravcu da se radi ono što se govori i najavljuje, ta koalicija neće dugo trajati, osuđena je na propast.

Posebno naglašavate zaštitu teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera društva, kao crvenu liniju. Zašto?

To je garant opstanka ove države. Država da bi bila država mora imati svoje stanovništvo, svoju suverenu vlast, te svoj teritorij, dakle svoju imovinu u vlasništvu. Ugrožavanje bilo kojeg od tih elementa državnosti je atak na državu. Svjedočili smo da je pitanje državne imovine tokom pregovora uvijek otvoreno pitanje. Decenijama je tako, još od Dejtona, Butmira, Pruda, uvijek se na tome zatezalo, iako su i Ustav kao i presude Ustavnog suda BiH, koje su konačne i obvezujuće, te nedvosmislene kada je u pitanju državna imovina. Bosna i Hercegovina je vlasnik svoje imovine. Ta imovina nije apstraktna, riječ je o preko 1000 jedinica, riječ je o rijekama, šumama, poljoprivrednom i građevinskom zemljištu, zgradama, umjetničkim djelima, arhivima, imovini u inostranstvu. Preko 53% teritorije BiH, uključujući sve prirodne resurse koje se na njoj nalaze, jeste državna imovina. To je polazna tačka, uvažavajući sve potrebe nižih nivoa vlasti koji tu imovinu trebaju koristiti i njome upravljati, onako kako država svojim zakonom to propiše. Nismo za opstrukcije projekata, za zastoj, štaviše, želimo zajedno graditi, a ne dodatno se dijeliti po teritorijalnom, etničkom ili bilo kom osnovu.

Mi smo sebi na svom Prvom kongresu propisali da saradnja i koaliranje dolazi u obzir sa političkim strankama koje ne dovode u pitanje nezavisnost, suverenost, nedjeljivost i demokratsko uređenje države Bosne i Hercegovine, koje su spremne da istraju na principima ustavnosti i zakonitosti, uz programsko koaliranje. Dakle, da se uvažava država, da se normalizuje retorika, da političkom djelovanju prethode dogovori, da se radi u interesu građana. To nije nemoguće, potrebna je dobra politička volja.

Kada spominjete zaštitu multietničkog karaktera društva i jasno ne dodatnim podjelama, podrazumijevate li pod tim oprez kada su u pitanju ustavne i izborne reforme?

Između ostalog. Već sam prethodno nagovijestio odgovor na pitanje o multietničkom karakteru društva. U ovom šarolikom osjetljivom društvu podjele su uvijek bile nasilne, uključivale su nasilje, etnička čišćenja, diskriminaciju. Multietnički karakter BiH je vjekovni, i podjele mogu biti samo takve, nasilne, neprirodne. Produbljivanje etničkih podjela i diskriminacija je nasilje nad ljudskim pravima i evropskim demokratskim naslijeđem, podjela državne imovine bilo bi nasilje nad međunarodnim pravom kao i nad Ustavom BiH, podjele institucija su nasilje nad funkcionalnošću državnog aparata i kvalitetne javne usluge građanima. A nasilje i konflikt nam ne trebaju, treba nam relaksacija odnosa na zdravim osnovama i dobrim namjerama prema ovoj zemlji, u kojoj će svi biti komotni i niko nikog neće ugnjetavat i diskriminirati. Uvažavajući različite kolektivitete i identitete koji žive u BiH , mi smo ipak državljani iste zemlje, dijelimo taj nacionalni identitet, u istoj smo se zemlji rodili, imamo puno zajedničkih problema, potreba i interesa oko kojih se možemo složiti. Zato smatram da se zajednički interes može definirati, ukoliko naravno nema skrivenih namjera. Mi ih nemamo, želimo dobro Bosni i Hercegovini i njenim građanima na putu prema EU i NATO-u. Od budućih partnera isto ili makar slično očekujemo.

Međunarodna zajednica je nezaobilazna tema kada je u pitanju BiH. Najavljivana je pa odgađana sjednica Vijeća za implementaciji mira (PIC). OHR još nije potvrdio novi datum sjednice, ali se očekuje da bi se uskoro trebala održati. Koja su Vaša očekivanja od te sjednice?

Ne znamo još šta je na dnevnom redu. Uvijek smo oprezni kada su u pitanju odluke Međunarodne zajednice. Vidjeli smo da je Visoki predstavnik bio spreman u izbornoj noći donijeti krupnu Odluku o izmjenama Izbornog zakona BiH, kojom nismo potpuno zadovoljni. Ona ima svakako svoje dobre i loše strane, i pitanje je hoće li postići cilj koji je najavljivan, a to je deblokada Federacije BiH. Krupne odluke o sudbini ove države morale bi se donositi u transparentnom procesu. Svjesni smo da se domaći politički akteri često ne mogu dogovoriti oko važnih pitanja za BiH pa intervencija Međunarodne zajednice bude neizbježna. Pojedine odluke visokih predstavnika donosile su dobro ovoj zemlji, jačale su ovu državu i njene institucije, takve odluke i u budućnosti očekujemo. Posebno kada je riječ o suštinskim pitanjima o kojima sam govorio, a to su državna imovina i sprječavanje daljih podjela ove zemlje, po bilo kojem osnovu. Zasićeni smo podjela, ova mala evropska zemlja je podnijela veliku žrtvu i u najvećoj mjeri je bila na pravoj strani historije, pa i ove novije. Zaslužuje priliku da se pridruži Evropskoj uniji i NATO savezu, a ne da bude kažnjena i prepuštena sama sebi i onima koji joj ne misle dobro u ovim turbulentnim geopolitičkim okolnostima.

Imaju li domaće državotvorne stranke u BiH snage da se iznesu sa svim izazovima koji nas nesumnjivo čekaju u narednom periodu?

Široki front svih državotvorno orijentiranih organizacija i pojedinaca i njihov angažman u različitim segmentima borbe za opstanak i razvoj države nam je neophodan. Također,  smatram poželjnim i mogućim da se pronađe modalitet saradnje svih državotvornih stranaka, bile one na vlasti ili u opoziciji, posebno na ključnim tačkama od interesa za BiH. Preduvjet za to je svakako da lični i stranački interesi budu podređeni interesu države i građana.

PR tim Naroda i Pravde