3.8.2026 / PRESS NARODA I PRAVDE

Narod i Pravda: Izetbegović nema hrabrosti preuzeti odgovornost ni za vlastitu kandidaturu
U više medijskih istupa Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, ponavlja kako je kandidaturu za člana Predsjedništva BiH nije želio već ju je prihvatio isključivo na zahtjev SDA. Takav pristup pokazuje jasan manjak liderstva i strah od preuzimanja odgovornosti. Ovim se Izetbegović predstavlja kao lider koji nema hrabrosti preuzeti odgovornost ni za vlastitu kandidaturu.
Posebno zabrinjava činjenica da Izetbegović istovremeno pretenduje da preuzme najviše državne funkcije dok istovremeno bježi od vlastite kandidature i već, na samom početku utrke, traži izgovore za poraz. Jednako kako je 2022. odbio preuzeti odgovornost i povući se sa političke scene nakon brutalnog poraza, Izetbegović već priprema teren kako bi opstao na čelu SDA nakon još jednog poraza.
Činjenica da vlastitu stranku uzima drži kao taoca vlastitih poraza isključivo je unutarstranački problem SDA. Međutim, istovremeno, Izetbegović ovakav model ponašanja pokazuje i kada su u pitanju najviši interesi države i naroda što zahtijeva jasno i pravovremenu reakciju. Dok odbija preuzeti odgovornost za katastrofalan „Mostarski dogovor“ iz 2021. godine koji je Bošnjake u Mostaru već skupo koštao, Izetbegović najavljuje koaliciju sa HDZ-om BiH i SNSD-om pravdajući je kao nužnu koaliciju stranaka koje su „fiks“ i koje imaju većinu u domovima naroda. Time Izetbegović još jednom pristaje na Čovićev koncept „legitimnog predstavljanja“ prema kojem moć imaju isključivo domovi naroda dok se potpuno zanemaruju predstavnički domovi koji predstavljaju sve građane. Time je u potpunosti jača princip etničkog i cementiraju se podjele.
Izetbegović istovremeno potpuno šuti i o svim svojim drugim promašajima kao što je promašaj iz 2016. kada je svojim potpisom urušio Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ili pak katastrofu sa revizijom presude za genocid iz 2017. godine.
Plan Izetbegovića je sasvim jasan. Svjestan da će izgubiti u utrci za člana Predsjedništva BiH, sve nade polaže u pojas za spasavanje koje će mu pružiti SNSD i HDZ BiH. Te dvije stranke bi, prema toj kalkulaciji, izabrale kandidata SDA za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i uvele SDA u vlast što bi Izetbegović predstavio kao ličnu pobjedu. Kroz imenovanja i raspodjelu plijena Izetbegović bi namirio dio kadrova SDA koji bi mu potom garantirali ostanak na čelu SDA.
Ključni Izetbegovićev problem je narod koji je takav plan prozreo i koji jasno iz izbornog ciklusa u izborni ciklus pokazuje da Izetbegovića ne želi za svog lidera. Narod ne želi nikakve stranke koje su „fiks“ u vlasti, već hoće odgovornu vlast koja će konkretnim djelima raditi na popravljanju uvjeta života i graditi bolju budućnost.